U utorak, 29. listopada, u sjedištu Kajkaviane u Fellerovoj zgradi u Donjoj Stubici ponovno su se mogle čuti stare kajkavske pjesme s početka 19. stoljeća i ranije. U sklopu programa “Kultura na recept- program u zgradi ljekarnika Fellera”, održalo se naime događanje za sve one koje zanima kajkavska kultura; posebice stara kajkavska književnost i glazba; “Pjesmarica koja se pjeva – mini predavanje i radionica analize teksta i grafije uz gitaru i jedan glas na temu novoobjavljene rukopisne Pjesmarice Nikole Šafrana“.
Kako je bilo saznajte u nastavku teksta, a za dašak atmosfere s događanja pogledajte ovu reportažu HRT-a.
Dr. sc. Lahorka Plejić Poje – predstojnica Katedre za stariju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Jasmina Lukec, prof., leksikografkinja u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, održale su zanimljivo predavanje o “Pjesmarici Nikole Šafrana”. Pjesmarica je nastala početkom 19. stoljeća i jedna je od najopsežnijih sačuvanih kajkavskih zbirki sa gotovo dvije stotine svjetovnih pjesama. Njezine pjesme svjedoče o jednoj nestaloj, no bogatoj kulturi sjeverozapadne, kajkavske Hrvatske, o kojoj danas premalo znamo.
Kako kaže prof. Lukec: „U Pjesmarici Nikole Šafrana prikupljene su 193 pjesme i klasificirane su u tri kategorije, najviše je popevki. Tu spadaju ljubavne, satirične, vojničke čak, slijede arije kojih je samo šest, one su uglavnom duhovno-religiozne naravi i naravno ono što je specifično za kajkavsku kulturu su napitnice, kratke pjesme koje su apelativne pozivaju na dobro društvo, ispijanje pića, dakle za jedno veselo raspoloženje. One su zapravo u kajkavskoj kulturi vrlo popularan, produktivan žanr, pa tako u nekim pjesmaricama prevladavaju samo napitnice.” Dr. sc. Plejić Poje dodaje: „Ova i slične pjesmarice specifične su jer nisu usmene, narodne. Pisane su ali ne zna im se autor. Prikupljaju se kao anonimne cirkuliraju, dakle nemaju onaj definitivni, fiksni oblik, prepisuju se iz rukopisa u rukopis i očito su se izvodile u „boljim” kućama. Bile su vjerojatno dio nečega, što bismo danas nazvali šansonama, šlagerima i bile su dio kulturnog života solidnijih građanskih i plemićkih kuća”.
Na događanju su prisustvovali i studenti kroatistike sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji su, prema notnom prijepisu studenata sa Muzičke akademije u Zagrebu, uz gitaru otpjevali 2 pjesme. Publika je također dobila notni zapis sa stihovima te se i ona okušala u pjevanju.
Nakon predavanja i izvođenja skladbi, otvorila se rasprava o podrijetlu “Pjesmarice Nikole Šafrana”, o pojedinim pjesmama, stihovima i njihovim značenjima, a studenti su govorili o izazovima interpretiranja ovih starih kajkavskih pjesama. Na kraju, publika je izrazila želju još jednom čuti pjesmu o Pavelu- mladiću koji se ide zarediti u samostan.
Bilo je zaista posebno čuti stare zaboravljene kajkavske pjesme, ponovno vraćene u život, u Kajkaviani.
Fotografije: Ivana Cesarec
Događanje se održalo u sklopu programa Kultura na recept – program u zgradi ljekarnika Fellera koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.