Udruga Kajkaviana kao članica zagorskog Erasmus+ konzorcija za obrazovanje odraslih provela je od 15. do 19. lipnja 2026. godine Erasmus+ mobilnost u Lisabonu. Sudionici mobilnosti bili su podijeljeni u dvije skupine. Predsjednica, članovi upravljačkih tijela Kajkaviane i voditelj ureda sudjelovali su u aktivnosti praćenja rada kolega u portugalskim kulturnim i baštinskim ustanovama, dok su članice čitateljskog kluba ČitKAJ sudjelovale u programu obrazovanja odraslih. Tijekom petodnevnog boravka upoznali su rad javnih knjižnica, arhiva, književnih kuća, zaklada i muzeja, s posebnim naglaskom na promicanje čitanja, očuvanje kulturne baštine, rad s publikom i stvaranje uključivih kulturnih prostora.
Prvi dan mobilnosti bio je posvećen knjižnicama i kulturnoj baštini stare gradske jezgre Lisabona. U Biblioteca Palácio Galveias, javnoj gradskoj knjižnici koja djeluje u sklopu mreže Bibliotecas de Lisboa, sudionike je dočekala Adelaide Bernardo. Upoznala ih je s poviješću zgrade, njezinom današnjom funkcijom te programima koje knjižnica provodi za korisnike. Posebno je bio vrijedan razgovor o radu čitateljskih klubova, izboru knjiga, poticanju razgovora o pročitanome i ulozi knjižnice kao prostora susreta, učenja i uključivanja zajednice. Sudionice su primijetile živost i posjećenost knjižnice, u kojoj brojni korisnici svakodnevno čitaju, uče i rade. U knjižnici su obišli i prostor posvećen Joséu Saramagu, portugalskom nobelovcu koji je s tom ustanovom bio posebno povezan. Dan je nastavljen posjetom crkvi sv. Antuna Padovanskoga, podignutoj na mjestu njegova rođenja, lisabonskoj katedrali Sé te utvrdi Castelo de São Jorge. Uz pogled na grad, rijeku Tejo i lisabonske brežuljke, sudionici su se upoznali s povijesnim slojevima prostora čiji najstariji tragovi naseljenosti sežu do 7. stoljeća prije nove ere.
Drugi dan bio je posvećen arhivima, javnim knjižnicama i demokratskom pamćenju. U portugalskom nacionalnom arhivu Torre do Tombo sudionici su se upoznali s načinima očuvanja arhivske građe, digitalizacijom, izdavačkom djelatnošću te razvojem nacionalne mreže javnih knjižnica nakon demokratizacije Portugala. Posebno su zanimljivi bili primjeri publikacija i slikovnica za djecu i mlade, kao i programi kojima se potiče čitanje i dolazak novih korisnika u knjižnice. Snažan dojam ostavio je obilazak dijela arhiva u kojem se čuvaju spisi žrtava režima Estado Novo. Dosjei politički progonjenih osoba jasno su pokazali koliko su arhivi važni za čuvanje dokumenata, dostupnost informacija i razumijevanje prošlosti. U drugom dijelu dana dio sudionika obišao je područje Beléma, samostansku crkvu sv. Jeronima s grobom Vasca da Game, Toranj Belém i Spomenik otkrićima, dok je drugi dio grupe posjetio Quake, suvremeni muzej posvećen velikom lisabonskom potresu iz 1755. godine. Kroz spomenike, muzeje i gradske prostore promišljali su o načinima na koje se povijest čuva, tumači i prenosi publici.
Treći dan povezao je prirodnu i književnu baštinu. Dio grupe posjetio je Oceanário de Lisboa, suvremeni prostor posvećen morskom svijetu, oceanima i zaštiti bioraznolikosti. Susret s velikim akvarijima, morskim psima, ražama, vidrama i brojnim vrstama riba pružio je drukčiju, ali jednako vrijednu perspektivu baštine — onu koja se odnosi na prirodu i odgovornost čovjeka prema okolišu. Središnji dio dana sudionici su proveli u Casa Fernando Pessoa, kući u kojoj je jedan od najvažnijih portugalskih pjesnika živio posljednjih petnaest godina života. Uz vodstvo Ricarda Nunesa sudionici su se upoznali s Pessoinim životom, privatnom knjižnicom, rukopisima i njegovim osebujnim književnim postupkom stvaranja heteronima, književnih osobnosti s vlastitim biografijama, karakterima i stilovima pisanja. Nakon obilaska uslijedila je književna šetnja Lisabonom tijekom koje su posjetili mjesta važna u Pessoinu životu: zgradu u kojoj je rođen, crkvu u kojoj je kršten, prostore u kojima je radio i živio te kavanu A Brasileira u četvrti Chiado. Čitanje njegovih stihova na pojedinim mjestima povezalo je gradske prostore s književnim stvaralaštvom i pokazalo Lisabon kao grad u kojem je književnost prisutna i izvan muzejskih i knjižničnih prostora.
Četvrti dan donio je susrete s knjigama, knjižarama, književnom baštinom i glazbenom tradicijom Lisabona. Dio sudionika posjetio je Livrariu Snob, malu neovisnu knjižaru u kojoj knjige postaju povod za razgovore, susrete i stvaranje čitateljske zajednice, te Livrariu Bertrand u Chiadu, najstariju knjižaru na svijetu koja i danas djeluje. U nastavku dana obišli su crkvu i samostan São Vicente de Fora, važan sakralni i povijesni kompleks u kojem se nalazi Kraljevski panteon dinastije Bragança. Središnji dio dana bio je posjet Fundação José Saramago, smještenoj u Casa dos Bicos. Kroz Zakladu ih je proveo ravnatelj Sérgio Machado Letria, približivši im život i djelo portugalskog nobelovca, njegovo književno nasljeđe te povezanost književnosti, kulture, društvenog promišljanja i građanskog angažmana. Posebno dojmljiv bio je susret s maslinom ispred zgrade, ispod koje je položen Saramagov pepeo. Dan je završio zajedničkom večerom uz fado, tradicionalnu portugalsku glazbu koja je svojim glasom, gitarama i posebnim ugođajem zaokružila još jedan sadržajan dan.
Završni dan mobilnosti sudionici su proveli izvan Lisabona, istražujući Sintru, atlantsku obalu i krajolik prirodnog parka Sintra–Cascais. U Sintri su posjetili Nacionalnu palaču, nekadašnje boravište portugalskih vladara, Palaču Pena, slikovitu kraljevsku ljetnu rezidenciju smještenu visoko iznad grada, te Quintu da Regaleira, palačinsko-vrtni kompleks poznat po neobičnoj arhitekturi, simbolima, podzemnim prolazima i romantičnim vrtovima. Put ih je zatim vodio do Cabo da Roce, najzapadnije točke kontinentalne Europe. Pogled na visoke litice, Atlantski ocean i krajolik prirodnog parka bio je dojmljiv podsjetnik na Camõesove riječi o mjestu „gdje zemlja završava, a more počinje“. Mobilnost je završila u Cascaisu, slikovitom gradu na atlantskoj obali.
Pet dana provedenih u Portugalu donijelo je članovima Kajkaviane nova znanja, neposredna iskustva i brojne poticaje za daljnji rad. Upoznavanje portugalskih knjižnica, arhiva, književnih kuća, zaklada i muzeja pokazalo je koliko kulturne ustanove mogu biti važne za očuvanje baštine, razvoj čitateljske kulture, obrazovanje odraslih i stvaranje uključivih zajednica. Mobilnost je dodatno osnažila motivaciju sudionika za nastavak rada na očuvanju i promicanju kajkavske kulturne i književne baštine.
Ovo Erasmus+ iskustvo ostvareno je u okviru akreditacije zagorskog konzorcija za obrazovanje odraslih, koji čine Muzej grada Pregrade kao koordinator konzorcija, Muzej Radboa iz Radoboja, Kajkaviana, Općinska knjižnica Krapinske Toplice i Gradska knjižnica Pregrada. Mobilnost u Lisabonu bila je važan korak u međunarodnom povezivanju, razmjeni iskustava i daljnjem razvoju kulturnih i obrazovnih programa Kajkaviane.