Kad bisernica u pratnji klavira nadjača oluju: Roberto Hren u Kajkaviani

Kad bisernica u pratnji klavira nadjača oluju: Roberto Hren u Kajkaviani

U petak, 27. ožujka 2026., u prostoru Kajkaviane u Fellerovoj zgradi u Donjoj Stubici održan je koncert Roberta Hrena na bisernici, uz klavirsku pratnju Domagoja Guščića.

Unatoč upozorenjima na nepovoljne vremenske prilike koje su obilježile cijeli dan, večer je protekla u posebno sabranom i intimnom ozračju, u kojem je glazba došla do punog izražaja. Takav ambijent dodatno je naglasio neposrednost doživljaja, stvarajući prostor za snažniju povezanost između glazbenika i publike.

Već od prvih tonova bilo je jasno da je riječ o programu koji ide korak dalje u odnosu na prethodni Hrenov nastup održan u prosincu. Ovoga puta naglasak je bio na tehnički zahtjevnijem i interpretativno slojevitijem repertoaru, koji je od izvođača tražio potpunu koncentraciju, sigurnost i izražajnu dubinu.

U prvom dijelu koncerta izveden je Koncert u D-duru, RV 93 Antonija Vivaldija u trima stavcima (Allegro giusto, Largo, Allegro), nakon čega je uslijedila sonata Kvintofilija Darka Žuka (Allegro, ma non troppo, Largo–andante, Vivo), koja je dodatno otvorila prostor suvremenijem izrazu i širem dinamičkom rasponu.

Nakon stanke, program se nastavio Sonatinom u C-duru, WoO 44, br. 1 Ludwiga van Beethovena, a potom i dvjema skladbama Tomislava Uhlika iz zbirke Bisernica putnica (Hey, ty Wislo, modra rzeko i Sur le gazon), koje su unijele kontrast kroz različite nacionalne glazbene idiome. Slijedila je Fantazija na međimursku temu Mura, Mura Srđana Stanojevića te Gulaš-rondo s Hrenom Darka Žuka, kao zaokruženi zaključak programa.

Hren je kroz cijeli koncert demonstrirao kontrolu nad instrumentom, spajajući virtuoznost s osjećajem za frazu i dinamiku, dok je Guščić pouzdano oblikovao klavirsku dionicu, dajući čvrst oslonac i dodatnu dimenziju izvedbama. Njihova međusobna usklađenost bila je posebno vidljiva u zahtjevnijim dijelovima programa, gdje su preciznost i muzikalnost dolazile do punog izražaja. Publika je koncert nagradila dugotrajnim pljeskom pozvavši izvođače na bis, na kojem je izveden Mađarski čardaš za energičan i virtuozan završetak večeri.