Kajkavianin čitateljski klub sastao se 13. 2. 2024. nakon čitanja Nadohvat Ene Katarine Haler, antiratnog romana koji iz ženske vizure pokazuje odsječke povijesti jedne obitelji velikim dijelom vezane uz drugi svjetski rat. Djelo je 2020. dobilo Nagradu Gjalski, njezina je autorica tada postala najmlađa dobitnica te nagrade u povijesti, a ta se nagrada po mišljenju ovog čitateljskog kluba već višestruko pokazala kao jamstvo za plodnu raspravu koja ni ovaj put nije izostala.
Zapaženo je dosljedno prikazivanje važnih povijesnih događaja kroz lokalnu i osobnu perspektivu te zrelost stila koja ne odaje da je to autorici prvo djelo. Polemiziralo se s pojedinim istaknutim kritikama knjige te dodatnom tekstualnom opremom na koricama, a djelo je više puta potaknulo razmišljanje o neknjiževnoj stvarnosti i odjecima opisanih događaja u životima članica kluba. Razgovor u klubu dotakao se riskantnih ideoloških tema, no oko provodne misli kako je rat strašan i da se nešto u ljudima treba poboljšati nije bilo neslaganja.
Zaključeno je kako se prošle traume poput crvene niti s naslovnice stalno probijaju kroz osobno i kolektivno pamćenje, a njihovo uspješno rješavanje uvijek nam je nadohvat, no zasad ga kao nacija (ili vrsta) još uvijek ne možemo trajno doseći.
Čitateljski klub Kajkaviane – mir koji nam stalno izmiče
