Čitateljski klub Kajkaviane ugostio je 13. 5. Mirjanu Mikulec, dugogodišnju cijenjenu članicu Kajkaviane, pjesnicu i pripovjedačicu čiju smo zbirku Piši mi čitali tijekom travnja i svibnja. Online je prisustvovala i urednica knjige Vlasta Horvatić-Gmaz. Kako je autorica ujedno i redovita članica čitateljskog kluba, bilo je posebno imati je na susretu kao uvaženu gošću. Odmah na početku susreta postigao se dogovor da će “odmatanje” dojmova o zbirci priča krenuti redom kojim su one u njoj izložene.
Iako se o svakoj priči imalo nešto za reći, najveći dojam ostavili su Lučnjaki i Tamo gdje rastu vrganji. Lučnjaki otvaraju zbirku kao jedina priča pisana narječjem koje je nekim članicama kluba bilo potpuno poznato dok su druge primijetile da se razlikuje od njihovih mjesnih govora. Primijećeno je odlično korištenje jezikom u stvaranju atmosfere koje se proteže i ostatkom zbirke. Pohvaljeni su i dobro nenametljivo prenošenje emocija, štedljiva slikovitost, uspješnost u govorenju mnogo toga nevelikom količinom riječi i činjenica da su obrađene teme katkad prilično lokalne, ali uvijek sasvim univerzalne. Zanimljivo je bilo čuti i krasnu suradničku interakciju autorice i urednice koje su jedna za drugu imale samo riječi pohvale.
Vrijedi spomenuti i pristup izboru priča za ovu zbirku – autorica procjenu vrijednosti svojeg djela prepušta (stručnim) čitateljima, pa u svoje zbirke uglavnom uvrštava priče koje su negdje već nagrađene, a nagrađivane su i izvan granica Lijepe Naše.
Mirjana Mikulec u Kajkaviani je poznatija kao pjesnica nego pripovjedačica, pa su te dvije uloge katkad uzrokovale interferencije u ocjeni zbirke Piši mi. Sama autorica nakon niza pohvala tražila je konstruktivnu kritiku, a većina kritika proizlazila je iz te dvostruke uloge. Neke čitateljice priželjkivale su veću duljinu priče ili da manje toga u njima ostane neizrečeno, dok je drugima odgovaralo baš to što se vidi da je priče pisala osoba pjesničkog talenta (koji ne mora nimalo umanjiti onaj pripovjedački). Neke su članice kluba priče čitale više puta. Piši mi je zbirka koju je vrijedno imati i može joj se više puta vraćati.
