Povijesne orgulje sv. Florijana u interpretaciji Krešimira Klarića na 32. Festivalu Orgulja Heferer u Varaždinu

Povijesne orgulje sv. Florijana u interpretaciji Krešimira Klarića na 32. Festivalu Orgulja Heferer u Varaždinu

U crkvi sv. Florijana u Varaždinu u nedjelju, 20. rujna, održan je koncert 32. Festivala Orgulje Heferer na kojem je nastupio orguljaš i skladatelj Krešimir Klarić. Ovoga puta u središtu večeri nisu bile samo skladbe odabrane za program, nego i njihov susret s instrumentom koji iza sebe ima više od tri stoljeća povijesti.

Orgulje crkve sv. Florijana ubrajaju se među najstarije sačuvane orgulje u izvornom stanju u Hrvatskoj. Djelo su nepoznatog graditelja, nastale su najkasnije 1677. godine, a izvorno su bile izrađene za varaždinsku isusovačku crkvu, današnju katedralu. Oko 1780. godine premještene su u crkvu sv. Florijana, dok je njihov instrumentalni ustroj 2015. temeljito obnovila Umjetnička radionica Heferer.

Karakteru takvog instrumenta odgovarao je i program usmjeren na glazbu 16. i 17. stoljeća. Klarić je izveo Toccatu quartu Girolama Frescobaldija, Diferencias sobre la Gallarda Milanesa Antonija de Cabezóna, Canzon Dall istesso Tuono in C Matthiasa Weckmanna, Toccatu settimu Michelangela Rossija, Sweelinckovu Mein junges Leben hat ein End te Ciacconu in F Johanna Kaspara Ferdinanda Fischera.

No program se nije zadržao samo u prošlosti. Klarić je izveo i vlastitu improvizaciju, čime je povijesni instrument postao polazište za glazbu nastalu upravo u trenutku izvedbe. Taj je spoj posebno blizak Klarićevu umjetničkom radu: uz izvođenje orguljske literature, bavi se skladanjem, improvizacijom i organologijom. Orgulje je završio 2019. godine magna cum laude u klasi Ljerke Očić, a 2021. diplomirao je kompoziciju u klasi Berislava Šipuša. Kao solist je sa Zagrebačkom filharmonijom praizveo i vlastiti Koncert za orgulje i orkestar „Die Suche nach dem Licht“, dok od 2024. djeluje kao naslovni asistent na Odsjeku za orgulje Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

Varaždinski koncert tako je povezao dvije strane orguljske baštine koje se ne mogu odvojiti: čuvanje povijesnog instrumenta i njegovo ponovno pretvaranje u živ prostor glazbe. Orgulje sv. Florijana nisu ostale tek svjedok vremena u kojem su nastale – kroz repertoar star nekoliko stoljeća i Klarićevu improvizaciju ponovno su dobile ono zbog čega su i izrađene: glas.

Koncert u Varaždinu u sklopu 32. Festivala Orgulje Heferer sufinanciran je sredstvima Grada Varaždina i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.