Utorak 14.5. bio je dan za sve ljubitelje umjetnosti; likovne, književne i glazbene. Tog je dana u Kajkaviani otvorena izložba Mateje Harapin pod naslovom “Zagorka i ja”, a kasnije te večeri održan je gitaristički recital. Mnogobrojni posjetitelji uživali su u maštovitim radovima u kojima se spaja likovna i književna umjetnost te naučili nešto i o Mariji Jurić Zagorki.
Marija Jurić Zagorka koja je nadahnula Mateju Harapin na ova djela, bila je prva hrvatska novinarka i najpoznatija hrvatska spisateljica. Svoju karijeru započinje kao novinarka, a kao spisateljica piše drame, humoreske i popularne romane s povijesnom tematikom. Njeni romani, poput svima poznate Gričke vještice, izlazili su u tada poznatim novinama i glasilima. Marija Jurić Zagorka napisala je prvi hrvatski kriminalistički roman, a možemo čak reći i da je začetnica hrvatske znanstvene fantastike. Bila je strastvena borkinja za ženska prava (pravo na obrazovanje, na profesiju, na imovinu i žensko pravo glasa) i kao takva pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene te Hrvaticu. Iako je kod publike bila popularna, za života je kritika nije voljela. Danas, naravno, prepoznajemo njezin značaj.
Prošle godine proslavili smo 150. godišnjicu njenog rođenja. Marija Jurić svoje je djetinjstvo provela u Zagorju, te iz ljubavi premu njemu uzima svoj poznati pseudonim Zagorka. Zanimljiv podatak je da je Zagorka svoje prvo obrazovanje – privatnu pouku, stekla u dvorcu Stubički Golubovec, nekadašnjem sjedištu Kajkaviane.
Mateja Harapin svestrana je umjetnica koja inspiraciju crpi iz snažnih ženski likova te problematika. U svom radu koristi kombinirane tehnike, u ovom slučaju služi se i knjigama. U ovim radovima možemo vidjeti susret dvaju umjetnosti; likovnosti i književnosti, ali i dviju umjetnica Mateje Harapin i Marije Jurić Zagorke.
Tekst je oruđe kojim se Marija Jurić Zagorka borila, isticala i poučavala nas, dok je kist alat kojim ulazim u bitku razmišljanja i propitkivanja. Spajanjem dviju umjetnosti – likovne i književnosti – i to ne samo u idejnom, već i u tehničkom smislu, produbljujem istinsku bit stvaralaštva. Svaki naš potez definira ono što jesmo, daje naslutiti potrebu da ostanemo zapamćeni u ovom svijetu – kroz naša djela postajemo besmrtni.
Zagorka živi kroz svoja djela. Čitajući ih, upijamo riječi koje su refleksija Zagorkinih misli. Iako je vidljivo što se nalazi na mojim slikama, promatrajući ih malo bolje, možete vidjeti nešto nalik na horror vacui. Pregršt emocija, isprepletenih poteza, curenje boja koje bježe izvan okvira same slike, potiču promatrača da se zapita kakav to kaos vlada na slici. Stol Marije Jurić Zagorke, natrpan mnoštvom papira, knjiga i otisaka tog vremena poznat je svakome. Taj kreativan ne(red), prisutan u njenom “ateljeu”, prisutan je i kod mene. Naslikani motivi nalaze se na mnoštvu otvorenih knjiga koje dobivaju novi značaj, ali i predstavljaju izazov u procesu stvaranja. Knjiga postaje i sredstvo kojim prenosim svoje misli i svoju umjetnost, odajući počast Zagorkinom stvaralaštvu. Mateja Harapin
Izložba je otvorena u sklopu Kajkavianina programa Kultura na recept – program u zgradi ljekarnika Fellera koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.
